Na kolodvoru me prosjak zamolio nekoliko kuna da si može kupit nešto za jest, čak je ponudio da mu ja kupim ukoliko mu ne vjerujem da taj novac ide za jelo, a ne za alkohol i slično.
Nisam imao ništa sitnije od novčanice od 20 kuna i to sam mu dao. Počeo je plakat i dao mi ruku.
Uzvratio sam i što prije otišao jer su me suze polako stizale.
No comments:
Post a Comment