Posto sam se dugo vremena osjecao lose otisao sam na pretrage kako bi uradio detaljne analize,i dan prije mog vjencanja dobijam najužniju moguću vijest, koju sam mogao dobiti.
Rekli su da imam opaku bolest i da mi nije ostalo jos puno vremena,prosto sam bio u nevjerici i nisam znao sta da kazem svojoj vjerenici.
Ali smogao sam snage i sve sam joj ispricao te rekao da ne zelim da se vjencamo jer necu da ona pati zbog toga ali samo mi je rekla da se nacrtam na vjencanju pa makar to posljednje bilo ali hoce da bude moja supruga.
I tako je i bilo vjencali smo se,dok su svi ljudi u sali slavili nas dvoje smo bili na terasi i plakali kao djeca pitajuci se zasto nam ovo zivot radi jer do prije par dana bili smo presretni.
Ali koliko god bilo tesko ona je bila uz mene i tjesila me govoreci kako ce sve biti uredu i da ona ne vjeruje u to sto su ljekari rekli.
I vjerujte poslije par dana stize meni koverat s klinike kako su oni pogrijesili i pogresne nalaze mi procitali,tj.da su me zamijenili s nekom osobom.
Koliko sam bio ljut na njih zbog te greske opet sam bio neizmjerno sretan jer mi se zivot ne gasi i nastavljam zivjeti s svojom najdrazom zenom.
ispovesti.com
No comments:
Post a Comment