Roditelji su mi priuštili “sve” kako oni kažu, pa počnu nabrajati: svake god novi mobitel, laptop, tablet, skupu odjeću, obuću, dva putovanja godišnje, super džeparac.
I sada bih ja trebala biti sretna, svi moji vršnjaci su govorili: blago tebi, imaš sve. A nisam nikada ništa imala. Nisam imala ljubav, potporu, lijepu riječ. Imala sam 100 društvenih igara, ni jednu sa mnom nisu odigrali. Stalno su se svađali, vrijeđali, a ja sam morala sve to slušati. Na kraju je tata otišao, ostala sam sa mamom koja je počela piti.
I dalje sam imala “sve”, tata je slao poklone i alimentaciju, ali kada sam trebala za vikend k njemu, nije imao vremena za mene. I onda kažu da sam nezahvalna kada kažem da sam imala nesretno djetinjstvo…
No comments:
Post a Comment