Prije nekoliko dana, vraćam se s posla, i bilo je već kasno, mrkli mrak. Vraćam se i prolazim kroz poprilično mračnu i sablasnu ulicu. U jednom trenutku, primjetila sam da me neki čovjek prati.
Vidim ja njega, i još primjetim da nešto nosi u ruci, a ja još više počnem da žurim, samo što nisam poletila od straha.
Ali, koliko ja žurila, on ide za mnom u korak, u stopu me prati. Međutim, čovjek me uspio sustići kod zgrade gdje stanujem, i na svu sreću, nije bilo ništa strašno.
Zapravo, imao je novčanik u ruci, i to moj. Vidio je kada mi je ispao, dok sam nešto kupovala u trgovini.
Prvih nekoliko minuta smo se smijali do izneoglosti, a onda smo počeli normalniji razgovor.
E, svašta, ovo samo može meni da se desi, ali srećom bio je neki fin gospodin. Čovjek da ne povjeruje da još uvijek ima finih i poštenih ljudi, e svaka mu čast.
ispovesti.com
No comments:
Post a Comment